Kako do posla u IT-u?

17. Oktobar 2020. | Stokholm, Švedska
5 min

Pre nego što kreneš u potragu za poslom, želim da podelim par saveta i spisak preporuka sa tobom kako bi se što više istakao/la i našao/la posao lakše.

Primetio sam da mnogi prave krupne i sitne greške koje se lako ispravljaju.

Ovi saveti su bazirani na mom ličnom iskustvu u Švedskoj tokom 6 godina boravka, snalaženja u “sistemu” i načinu rada. Verovatno se ne mogu primeniti u svim profesijama ili pozicijama, ali se može izvući po nešto za svaku.

Kako prodati sebe nekoj firmi/kompaniji?

Pronalaženje posla, kako ja to vidim, znači prodavati sebe poslodavcu, svoje znanje, umeće, harizmu baziranu na prethodnim iskustvima ili radu. Da bismo se što bolje prodali moramo se istaći u svakom mogućem segmentu (ne mislim samo na profesionalnost).

U zavisnosti od firme i organizacije tipičan proces zapošljavanja izgleda nešto slično kao sledeće:

  • Online prijava 💻
  • Čekanje...... (unedogled) 😒 🤯
  • Regruter stupa u prvi kontakt (e-mail) 📧
  • Prvi intervju (telefonski poziv sa regruterom) 📞
  • Drugi intervju (sa nekim bliže sektoru u kome bi radili, npr. menadžer) 🗣🗣
  • Treći intervju (diskutovanje urađenog testa) 🗣🗣
  • Regruter saopštava odluku 👩

Ceo proces može biti stresan i neizvestan. Za pojedine delove procesa želim da podelim par saveta. Nadam se da će ti pomoći.

Priprema za online prijavu (CV)

Biografija mora biti jasna, koncizna, pregledna, kratka (jedna A4 strana)! Za biografiju znači pravilo manje je više! Biografija služi kao karta za poziv na intervju. Što jasnija, interesantnija i kraća to bolja šansa za poziv!

Zamisli sebe kako čekaš u redu od 500 ljudi da uđeš u bioskop gde ulaze oni koji imaju dobar CV, a pri tome jedna osoba proverava na ulazu svakog na po 6 sekundi.

Podeliću sa tobom najčešće greške koje se konstantno ponavljaju.

Greška br. 1Napiši sve šta sam u životu uradio/la

Nikako!

Ako opišeš šta si sve uradio/la biografija će ti biti popunjena na 2-3 strane, sa previše nepotrebnih informacija. O čemu ćeš pričati sa regruterom na intervju-u ako si sve napisao u biografiji?

Regruteri provedu par sekundi gledajući tvoju biografiju! Na par sekunti mislim 6 do 15. Šta mogu da pročitaju za 6 sekundi? Tvoje ime, šta radiš i koliko godina iskustva imaš (ako mogu da pronađu u kupusu koji si servirao/la). Da li će čitati detalje koje su napisani za svako iskustvo? Neće! Ako bilo koga zanima pitaće na intervju-u usmeno da objasniš. Zamisli samo da je potrebna 1 sekunda da se okrene strana, a ti imaš 3 strane, regruter već gubi strpljenje.

Greška br. 2Nedostatak ili previše dugačak opis profila

Kada regruter pogleda tvoju biografiju, njega prvo zanimaju odgovori na najosnovnija pitanja:

  • Ko si ti?
  • Šta radiš (profesija)?
  • Šta hoćeš (šta tražiš od firme da radiš)?
  • Koliko godina iskustva imaš? (junior, medior ili senior)

Sve ovo treba da bude prvo što regruter može da pročita. Znači krupnim slovima, ime i prezime, profesija ispod, pa odmah opis tvog profila.

Opis profila treba da bude kratak u najviše dve kratke rečenice. Ja sam junior/medior/senior u tom i tom poslu željan da radi u timu developera/menadžera/itd. Uz lepo složene najviše dve rečenice. To može jako dobro da zvuči.

Naravno odmah posle toga treba da sleduje segment radnog iskustva. Pa onda obrazovanje - mnogi obrnuto stave.

Greška br. 3Davanje preko potrebne informacije

Jedan primer je detaljna adresa prebivališta zajedno sa detaljnom adresom gde ste odrasli. Nepotrebno. U nekim slučajevima može negativno da utiče (u zavisnosti od regrutera). Napišite samo mesto gde se trenutno nalazite, npr. Stokholm, Švedska, to je to, ništa više.

Drugi primer je davanje linkova svih socijalnih mreža koje imate. Pod broj jedan zauzima nepotrebno mesto u biografiji, pod broj dva nije relevantno. Dovoljan je link za LinkedIn nalog.

Treći primer je kada opisuješ svoju ličnost i nabrojiš sve moguće prideve. Bitno je nabrati samo one ključne koje stvarno opisuju tvoju ličnost. Nabroji samo par njih (četiri, maksimum pet). Za svaki pridev, razmisli kako ćeš objasniti i navesti primere. Ako napišeš da si veran/na, moraš konkretan primer da imaš na umu ako te pita regruter da objasniš u kojoj si to situaciji bio veran/na na poslu.

Greška br. 4Nivo znanja na skali od 0% - 100%

Ovo je učestala greška gde kandidat bezuspešno želi da objasni koliko nešto zna.

Primer: U segmentu za jezike, staviš da znaš Engleski i pored napišeš 80% (i nacrtaš lepu malu skalu).

Prosto je nemoguće proceniti koliko je to 80%, a koliko je 100%. U poređenju sa čime? Da se ne lažemo, svi koji stave skalu, okvirno stave neki broj kako kome dođe. Regruteri neće nikako moći da znaju koji je to nivo. Dovoljno je da napišeš Engleski - Tečan ili Engleski - Početni nivo.

Ovo takođe važi za bilo koju drugu veštinu. Na primer JavaScript - 50%. 50% u odnosu na šta? U ovom slučaju dovoljno je da se napiše samo JavaScript. Programeri će na testu videti koliko znaš.

Greška br. 5Ja mogu i znam sve, zaposli me

Lično sam to osetio na svojoj koži i nije mi pomoglo, štaviše odmoglo je. U balkanskim zemljama poslodavci žele maksimalno da iscede sve iz nas, da radiš šta ti je u opisu posla, ono šta znaš i šta ne znaš.

U Švedskoj je to obrnuto (u većini slučajeva). Ako se prijavljuješ za poziciju, u mom slučaju Web developer, potrebno je da je tvoja biografija prilagođena poziciji. Iako ja imam iskustva sa softverskim dizajnom (UI i UX dizajnom), kada navedem ispod mog imena da sam Web developer i UI i UX dizajner, verovatno će regruter skloniti moju biografiju sa strane. On ima zadatak da nađe developera, tačka. Ne više ne manje.

Iako sam imao navedene dve-tri pozicije dobijao sam pozive za razgovor. Ali, svaki put kada sam spomenuo moje iskustvo sa dizajnom, njih to nije interesovalo i uvek bi rekli da oni mene žele za developera. Regruter koji vidi potencijal u meni i želi da me zaposli, vidi da u njihovom "sistemu" nemaju nikakvu poziciju za Web developera i dizajnera zajedno, pa kažu,"Želimo da te zaposlimo, super si, ali ne znamo u kom timu da te stavimo jer nemamo takvu poziciju..." 🤯

To mi se desilo 2 puta u većim kompanijama, gde je sve bukvalno. Možda sam to naivno shvatao, međutim u tom trenutku mi je bilo logično da bi bilo ko želeo da zaposli nekoga ko ima puno veština. Ako njima treba developer i dizajner, naći će posebne kandidate za svaku poziciju.

Od kada sam promenio biografiju i ostavio samo developer kao profesija, odmah sam više poziva dobijao.

Za tako pažljivog čitaoca ostavljam link moje biografije kao inspiracija i primer kakva (po meni) biografija treba da bude. Sa ovom "kartom" sam dobijao mnogo poziva i ulazio na mnoga vrata.

Tokom intervju-a

U zavisnosti od toga da li imaš sastanak sa regruterom, menadžerom ili programerom moraš da znaš šta s' kim da pričaš.

Sa regruterom pričaš opšte, o sebi, kakav si koliko iskustva imaš, tvoje ambicije itd. Zamisli da pričaš sa prolaznikom, sa nekim koga ne poznaješ, niti znaš šta ta osoba radi.

Ne smeš nikako da pričaš detaljno o tehnologijama, metodama rada, itd. Zamisli samo prolazniku da pričaš o tome, ne bi te ništa razumeo. Tako i sa regruterima (uglavnom ne znaju o tehnologijama, niti im je u opisu posla da znaju). Imaćeš prilike da razgovaraš detaljno o tome sa programerima.

Sa menadžerima uglavnom treba da navedeš tehnologije koje znaš, generalno iskustva s' tim tehnologijama, metode rada, kako se uklapaš u tim itd.

Sa programerima možeš da se raspričaš detaljno o tehnologijama načinu implementacije itd.

Pokaži svoj rad

Ukoliko imaš mogućnosti da pokažeš svoj rad, pogotovo u digitalnom formatu u vidu portfolia, obavezno da istakneš. U mom slučaju to je web sajt. U nekim slučajevima to može biti portfolio na nekom od poznatih sajtova gde se mogu priložiti radovi.

Ukoliko nemaš portfolio, a imaš šta da istakneš, onda se baci na posao.

Par preporuka...

Ako nisi siguran koje sajtove ili programe da koristiš imam preporuku za tebe:

  • Adobe InDesign (za izradu biografije - CV-a)
  • Webflow (za izradu portfolia, web sajta)
  • LinkedIn za traženje posla

Srećno, Mladen